Gušter i Gušterica su poslednjih mjesec dana proveli u maslinicima, kako u vlastitim tako i u onima ćiji su vlasnici susjedi, rodbina ili prijatelji. Kad su Gušter i Gušterica odlučili gradski život zamijenit za seoski, sanjali su o berbi maslina. Ovo je njima prva berba ali ispada kao da su oduvijek u tom poslu.
Daleko u pozadini, na južnim stjenama Velebita i udaljene Dinare, kulisa iza berača maslina doima se kao nadrealistična ornamentalna - ali ipak - romantićna scenografija. Berba u Ravnim Kotarima varira izmedju normalne gradske svakidašnjice kad berači muče i gotovo brez rijeći muzu maslinove grane, jer treba jim, kako ispada, mir i kontemplacija, ili s pjesmom, starom - onom koju su stari didovi pivali ili pak onu u pop izvjedbi. Ima tu i smijeha i šala. Vicevi, dozivanja i ruganje - sve je to dio rituala koji Gušter i Gušterica upoznavaju kao berbu. I tako mlado i staro, s nekom autentićnom iskrenošću prolazi kroz dan u pozitivnom duhu. Ima zajebancije i ima svačega. Ali na kraju dana sva se ekipa razilazi s nekakvim prazadovoljstvom - maslina je obrana.
Istrani ovu berbu nazivaju katastrfalnom. Gušter i Gušterica su s strpnjom i razoćaranjem pratili zimsku buru, led i ljetnju sušu. Jesenske su kiše normalno, kao blagoslov iz pakla, dospjele malo pred berbu. Takva je priroda prirode. Promjenljiva, svojeglava i puna čudi. No, Gušter i Gušterica ipak su napravili nešto bolje od drugih. Umjesto 15% - 16% uspijeli su izvući 17%. "Super," rekao je prezadovoljan Gušter, "Ove zime nam ne triba ić u Indiju. Gušterica i ja pronašli smo mir u ovogodišnjoj berbi." I opet se zapivalo i poslije berbe, kako to i triba, pale su i karte i pećeno janje... Još malo... Nije još kraj.
