Gušter i Gušterica su poslednjih mjesec dana proveli u maslinicima, kako u vlastitim tako i u onima ćiji su vlasnici susjedi, rodbina ili prijatelji. Kad su Gušter i Gušterica odlučili gradski život zamijenit za seoski, sanjali su o berbi maslina. Ovo je njima prva berba ali ispada kao da su oduvijek u tom poslu.
Daleko u pozadini, na južnim stjenama Velebita i udaljene Dinare, kulisa iza berača maslina doima se kao nadrealistična ornamentalna - ali ipak - romantićna scenografija. Berba u Ravnim Kotarima varira izmedju normalne gradske svakidašnjice kad berači muče i gotovo brez rijeći muzu maslinove grane, jer treba jim, kako ispada, mir i kontemplacija, ili s pjesmom, starom - onom koju su stari didovi pivali ili pak onu u pop izvjedbi. Ima tu i smijeha i šala. Vicevi, dozivanja i ruganje - sve je to dio rituala koji Gušter i Gušterica upoznavaju kao berbu. I tako mlado i staro, s nekom autentićnom iskrenošću prolazi kroz dan u pozitivnom duhu. Ima zajebancije i ima svačega. Ali na kraju dana sva se ekipa razilazi s nekakvim prazadovoljstvom - maslina je obrana.
Istrani ovu berbu nazivaju katastrfalnom. Gušter i Gušterica su s strpnjom i razoćaranjem pratili zimsku buru, led i ljetnju sušu. Jesenske su kiše normalno, kao blagoslov iz pakla, dospjele malo pred berbu. Takva je priroda prirode. Promjenljiva, svojeglava i puna čudi. No, Gušter i Gušterica ipak su napravili nešto bolje od drugih. Umjesto 15% - 16% uspijeli su izvući 17%. "Super," rekao je prezadovoljan Gušter, "Ove zime nam ne triba ić u Indiju. Gušterica i ja pronašli smo mir u ovogodišnjoj berbi." I opet se zapivalo i poslije berbe, kako to i triba, pale su i karte i pećeno janje... Još malo... Nije još kraj.
četvrtak, 29. studenoga 2012.
ponedjeljak, 15. listopada 2012.
Mandarinke za poludit
KOLAČ OD PRVIH MANDARINA
Gušterica je jutros ka muva uletila u kužinu i nije je bilo briga za prljavim čizmama s kojima je unila i pokoju kilu friško natopljene crvenice. A ka i muva i Gušterica je uletila bezglavim plesom. Skužila je nekako da postoje granice u prostoru pa nije uspila razbit glavu ali Gušter nije bija baš posve siguran u njezinu razumnost. Noge su joj plesale ka pomahnitaloj marioneti, dok je ruke olabavljeno nosila u naramku. Neka, ka se ovo blato ća ga trosi osuši, sama će ga metlom istirat vanka. Ma, nije bija Gušteru problem u njezinim čizman. Ponosno je unila naramak sviježe ubranih najfriškijih mandarina. Nije nebitno, oduševija se i Gušter! Ka svaki put ka se uzima djevičanstvo bilo voću bilo povrću. Ajme doručka!!!
- A što bi sada s njima, upita Gušterica, sjedeći za stolom i cuclajući marmeladu s žlićice?
- Nekako mi se ne ućini pristojnim poist ih ka normalno, kaže Gušter. - Nije da sada ka barbari skinemo kožu i vućje deremo meso. Ipak su nam to prve mandarine. Tribamo odat počast njima i namin.
I tako Gušter i Gušterica zguštaju nešto slatko od djevičanskih mandarina. Ka uvik, koriste samo ono ća jin je prid noson i šta imaju (pa tako u njihovoj kužini nećete nać sve ka u knjigama i kuharicama, nego ono šta se ima nać i kad se nema).
Gušter je tri puta prekuva mandarine s koron (njih 6). Metnija jih je u frišku vodu pa stavija na šparet dok nisu zakuvale i kuvale po koji minut dva, pa onda jope ponovija postupak - e onda je sve mandarine izmiksa u nekakvu pulpu, da bi potom toj pulpi i đusu doda ono šta je Gušterica naumila. Ona je dotad više manje mukon razmišljala šta bi se još moglo stavit i napravit pa je na kraju izmiksala 3 jaja s 10 punih žlica šećera te ih dodobra izmutila ka Nadalina.Vrag joj nije da mira pa je istresla u tu mućkalicu i nešto kokosova brašna da se sve još više zgusnulo nakon onog klasičnog pjenjenja ka se šećer pjeni u svađi s jajin - Gušter je vidija da je istresla cilu vrićicu od 100 g, pa je on zauzvrat izriba još nešto kore od pomaranđe koja se bunila nekako zapostavljena izmedju trunućih banana negdi na rubu kužine te ju ubacija u onu pulpu od prokuvanih mandarina i tako vratija muški ponos inovativnosti i poklonija se dašku kreativnosti.
Gušter je miša pulpu, jaja, nekdi oko 6 punašnih žlica brašna, desetak žlica šećera, kokosovo brašno i koricu od naranđe dok je Gušterica maslacem prošla oko tepsije za torte. I tako su onda ulili smjesu u taj protfan te stavili peć na 180. Gušterica je usput iscidila još 3, 4 mandarinke i dodala žlicu dvi meda tomen đusu - time ćemo natopit kolač ka se malo ohladi.
Gušter je nekoliko puta izboja čačkalicon oli drvenim štapićen taj kolač da vidi jel se išta prima na štapić - ka je pećeno, neće se ništa primit štapića.
Ajmo sad vidit od ćega smo stigli napravit taj kolač od mandarine...
- 6 mandarinki (triput stavljenih u hladnu vodu i na brzinu prokuhanih)
- 6 punih žlica brašna (more i pokoja više ako van se ide tvrđi kolač)
- 350g maslaca
- 3 jaja
- 10 žlica šečera
- 100 g kokosova brašna (ma more i bez tog, virujte, jer se osića tek na teksturi - nikako na ukusu)
- korica od naranđe
- med
- juice od mandarina (deci i po)
(ako želite, da vam je sve skupa više ka biskvit ili nekako zraćnije, stavite još prašak za pecivo - Gušter i Gušterica niti ga često imaju niti imaju često potribe za njin).
- OBOGATITE s šlagon ili dodajte bajama u smjesu... može i ekstrakta od šipka ili ruže ako ste se upravo vratili iz Turske, kardamoma, kandiranog voća... To je ipak i samo s mandarinama dosta bogat kolač, kojeg možete pravit i od limuna ili naranđi. Imajte na umu da mandarine s koron nisu za potcjenjivat - kori smanjujemo gorčinu s prekuhavanjem ali nešto od te gorčine će ipak ostat.
...Gušter i Gušterica su navalili, dok se kolač još nije oladia. Ma, je! Ka da je itko oćekiva išta drugo...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)